ŽIVOT OBLIKA JOVETE LJUMOVIĆA
U razmatranju umjetničke putanje Jovete Ljumovića, nužno je istaći neke odlike u razumijevanju njegovog djelovanja u tridesetogodišnjem istrajavanju: dakle, oblik, boja, taktilnost i posebno „svjetlost koja vaja oblike“, primarni su u građenju sopstvenog izraza!
Ovdje umjetnik drugačijeg senzibiliteta i poetike nalazi, u Njegoševom nadčulnom stihovanju – „Udar nađe iskru u kamenu“ – likovno uporište: „udar“ prevodi u akciju i stvaranje, „iskra“ je ideja i misao, a „kamen“ je materija i zvuk!S druge strane, ako se ove premise odnose na misao i filozofiju stvaranja, onda se umjetnik u pravoj mjeri izražava klasičnim stilskim oblikovanjem oblika, gdje je prošao kroz stilizovani svijet ptica, riba i drugih vizuelnih stanja. Ljumović, prevashodno, djeluje u zavičajnom kamenu, gdje je forma primarna, a boja usaglašena. On u radnom procesu kleše, brusi, traži, pita se: Šta se krije u vodenim bistrim tokovima? Gdje duh oblika čeka umjetnika da ga skulptorski uzdigne do simbola! Pomenuta motivska određenja, u ovom slučaju, odnose se na figuraciju kojom probija treću dimenziju, ulazi u zonu fantastike, gdje se realno i apstraktno u pravoj mjeri dodiruju. I gdje je „uvećanje“ nadrealna kategorija i novina u stvaralaštvu, čitanju i percepciji Jovete Ljumovića. Uvažavajući stvaralačku posebnost u duhu vremena onog iz kojeg, na sebi svojstven način, prenosi iskustva, stil, oblikovanje, pamćenje i vizuelnost kao bitnu kategoriju u vremenu ovom, Ljumović stvara. Uvećanje, kao ključna odrednica za ciklus iz svijeta insekata, reptila, gmizavaca i sličnog, enormnim uvećanjem postaje – kao što je već rečeno – vanzemaljska bića ili ovozemaljski fosili, ali i oni jedva živi koji gmižu, lete „preko rijeke pa u šumu!“ Naravno, ti zli i oni bezazleni, postali su znakovi u sudbinskom čitanju zvjezdanih kretanja i njihovog tumačenja. Skulptor Ljumović ovim mnogostrukim uvećanjem ostavlja posmatrača da osjeti nelagodu u „susretu“ sa divovskom glavom mrava, stršljena, ose, posebno škorpije – kao karakternog horoskopskog znaka. Međutim, samom obradom i poliranjem, uvećani strahovi poprimaju neodoljivu taktilnost, pa dodir (milovanje) postaje svojevrstan hepening gdje se uspostavlja suptilna igra. Posebnu pažnju umjetnik posvećuje boji kamena, koju usaglašava sa prirodnom bojom jelenka, glave mrava, kameleona, te skulpture „Metamorfoza“, sa postoljem koje je ravnopravan segment cjeline – što je umjetnikova uobičajena praksa. Joveta Ljumović, među svojim kamenim bićima, posebno izdvaja zelenu bogomoljku, koja, kako se vjeruje, pojede onoga koji joj produžava vrstu.
KATALOG IZLOŽBE
